Foto serija, br.5: Ručni mod - brzina zatvarača, otvor blende, ISO vrijednost

Detaljnije ćemo se pozabaviti ručnim postavkama na fotoaparatu. Oznaka ručnih postavki je slovo "M", što je izvedeno iz prvog slova engleske riječi Manual (ručno). Unutar ručnih postavki možemo smjestiti i "poluručne" postavke: "A" (Aperture, otvor blende) i "S" (Shutter speed, brzina zatvarača) pa njih neću detaljnije zasebno objašnjavati. Različiti proizvođači fotoaparata mogu imati različita slova kao oznake tih modova. Recimo, Nikon i Olympus koje sam spominjao u prethodnim člancima imaju slova M, A, S, dok Canon ima M, Av, Tv.

Ručnim postavkama dobivamo opciju kontrole tri važna parametra: brzinu zatvarača, otvor zaslona ili blende te ISO vrijednost. Ova tri parametra su neizbježno povezana ako želite dobiti normalno osvijetljenu (eksponiranu) fotografiju, koja neće biti mutna ili razmazana te presvijetla ili pretamna. Naravno, uvijek postoji i kategorija "umjetničke" fotografije gdje namjerno koristimo "krivo" podešene parametre da bi dobili nekakav željeni efekt. Ali to nije tema ove serije, pa ću o tome možda otom-potom...

Pokušati ću što jednostavnije i plastičnije pojasniti pojmove i praktični utjecaj njihovih podešavanja na krajnju fotografiju i zato ću manje opisivati "zašto" a više ću se koncentrirati na "što". Ima na netu tekstova koji rade nauku od ovih parametara pa tako možete naći stranice i stranice proračuna s matematičkim formulama i na kraju završite na studiju matematike i fizike, a da uopće ne okinete ni jednu fotografiju.

Znači gumb na vrhu fotića okrenite na M, a u uputama fotoaparata pronađite kako podešavati brzinu zatvarača, otvor blende i ISO vrijednost.

 BRZINA ZATVARAČA 
Brzina zatvarača ima oznaku "jedan kroz nešto" a mjerna jedinica je sekunda. Npr. 1/2000, 1/1000, 1/500, 1/250, 1/125, 1/60, 1/30, 1/15, 1/8... Znači ako podesimo vrijednost 1/2000 tada će zatvarač biti otvoren 0,0005 sekundi, a kod 1/1 će biti otvoren 1 sekundu.
Što je broj "kroz jedan" veći, to je zatvarač kraće vrijeme otvoren (veća brzina zatvarača) i kraće vrijeme propušta svjetlost na senzor. Ovo ima uglavnom dva efekta na fotografiju. Kao prvo, ako imate veliku brzinu zatvarača (npr. 1/4000) u fotoaparat ulazi manje svjetla pa slika može ispasti tamnija ako nemate dovoljno osvjetljenja (zatvoreni prostor, oblačno vrijeme, sumrak...). Prednost velike brzine zatvarača je što nemate problem s "razmazanim" objektima fotografiranja jer svjetlo vrlo kratko ulazi u fotoaparat i praktično nema vremena da se uhvati pomak objekta. Velike brzine zatvarača su pogodne kad imate jako puno svjetla ili kad fotografirate objekte u pokretu. Ako nužno morate imati čim veću brzinu zatvarača, a nema baš puno svjetla, treba dići ISO vrijednost ili povećati otvor blende.

S druge strane, manjom brzinom zatvarača u fotoaparat ulazi više svjetla jer je zatvarač duže vrijeme otvoren, tj. duže vremena propušta svjetlost na senzor. Manja brzina zatvarača bi bila recimo 1/60 ili niže, ali to je jako neodređena granica, tj. niti je nema već sam ovo naveo samo kao neki primjer da malo bolje pojasnim situaciju. Već možete naslutiti da je manja brzina zatvarača pogodna za situacije s manje svjetla te za situacije gdje uopće nemamo ili imamo jako sporo pokretne objekte. Pri tome treba paziti i na mirno i nepomično držanje fotoaparata jer se malom brzinom zatvarača može uloviti i trešnja i pomak fotoaparata i za čas smo dobili mutnu sliku. Za brzine koje se približavaju 1/1 (znači 1 sekunda) i niže, bi bilo dobro koristiti stativ. Kako malom brzinom zatvarača u fotoaparat ulazi više svjetla tada smanjivanjem otvora blende i ISO vrijednosti možemo kompenzirati previše svjetla.

Brzina zatvarača je parametar koji je vezan uz tijelo fotoaparata jer je zatvarač u njemu.

 OTVOR BLENDE             
Drugi bitan parametar je otvor zaslona ili blende i označava se slovom "F". Npr. F1.4, F2.0, F2.8, F4.0, F5.6, F8.0... Često ćete naći i oznaku "f/nešto". Nisam uspio dokučiti koji je ispravan način pa ću pisati veliko F. Ovaj parametar je vezan uz objektiv jer unutar objektiva postoje listići koji ovisno o podešenoj vrijednosti otvaraju veću ili manju "rupu" za prolaz svjetlosti u fotoaparat.
Niži F broj znači da će rupa koja se otvori u objektivu biti veća pa će u fotoaparat ući više svjetla i obrnuto. Da, nije krivo napisano: veći F broj znači da je otvor blende manji. Možete zaključiti da sa većim F brojem u fotoaparat ulazi manje svjetla pa je slika tamnija ako to ne kompenzirate većom ISO vrijednošću ili manjom brzinom zatvarača. Vrijedi i obrnuto, ako je otvor blende veći (manji F broj) u fotoaparat ulazi više svjetla.

Podešavanje otvora blende prvenstveno koristimo kod podešavanja dubine polja, odnosno, laički rečeno, za podešavanje zamućenosti pozadine.
Ako želite da vam svi objekti na slici budu jednako oštri onda je bolje raditi s višim F brojem. To može biti važno kad slikate npr. red ljudi s boka a želite da nitko ne ispadne zamućen i tada je dobro da je F barem 5.6 ili viši.
Niži F broj će nam dati zamućeniju pozadinu pa je bolji za korištenje kad želimo nekog ili nešto izdvojiti iz mase i naglasiti na slici.

 ISO                                      
Treći bitan parametar je ISO. Najjednostavnije rečeno, on određuje svjetlinu slike i funkcionalnost je tijela fotoaparata (kvaliteta senzora). U fotoaparatima koji spadaju negdje u srednju klasu mu je raspon od 100 (200) pa do 12800 (može i niže 6400 ili više npr. 25600). S ISO vrijednošću je stvar prilično jednostavna: veći podešeni ISO znači da će slika biti svjetlija, a niži podešeni ISO znači da će slika biti tamnija. Znači da ćemo veći ISO koristiti u uvjetima slabog osvjetljenja, u sumrak, u zatvorenim prostorima, a niži ISO kad imamo puno svjetla. Međutim, nije sve tako sjajno...ISO je parametar koji pri većim vrijednostima u dosta velikoj mjeri utječe na kvalitetu fotografije. Da ne idem u detalje i tehničke razloge, trebate znati da s većom ISO vrijednošću na fotografiju dolazi i puno više šuma tj. fotografija izgleda zrnata i čini se kao da je snimljena mobitelom. Znači da nam je uvijek cilj imati što niži ISO. Teško je definirati granicu do koje je ISO vrijednost upotrebljiva. U klasi amaterskih DSLR fotoaparata ja bi rekao da je prihvatljivo i skoro neuočljivo do 1600. 3200 je tako-tako, a 6400 i više je opcija samo ako nemate nikakvog drugog izbora.

U sljedećem članku ću u na konkretnim primjerima pokazati kakav efekt na krajnju fotografiju ima promjena nekog od gore spomenutih parametara.


PRETHODNO: No.4: Čemu služi koja tipka na DSLR fotoaparatu?

Read more ...

Foto serija, br.4: Čemu služi koja tipka na DSLR fotoaparatu?

Još malo o tehnikalijama na DSLR-u. U prvom susretu s imalo naprednijim fotoaparatom, vjerojatno će vam prvo u oči upasti priličan broj tipki i oznaka. Nemojte se uplašiti jer ćete vidjeti da to ipak nije tako veliki bauk kako se može činiti na prvi pogled.

Detaljan opis funkcije svake tipke možete pronaći u uputama fotoaparata, ali vrlo vjerojatno većina nas želi čim prije isprobati i upogoniti "novu igračku". Bitno je za početak pronaći gdje se na vašem fotoaparatu nalaze tipke za nekoliko funkcija koje ću spomenuti, a ja ću ih pokušati skraćeno i životnije opisati te se koncentrirati samo na ono za što vjerujem da ćete koristiti u 90% slučajeva. Neke tipke ni ja ne koristim i nisam baš siguran čemu služe. Mislim, znam čemu služe ali jednostavno se nisam sreo s potrebom da ih često koristim, a nisam ni primjetio da mi to stvara neke probleme. Odlikaši koji žele znati više neka ipak pročitaju cijele upute nakon ovog teksta.

Svaki proizvođač radi nekakav svoj raspored tipki. U ovom članku možete vidjeti izgled Olympus E-620, Nikon D5200 i Canon 700D.

Recimo, ako pogledamo Canon EOS 700D odozgora, na desnoj strani imamo kotačić uz koji je polugica s kojom uključujemo fotoaparat (ON), isključujemo (OFF) ili ga prebacujemo u opciju snimanja videa (ova mala sličica kamerice na stalku). Ispred tog kotačića imamo tipku za ISO vrijednost (u grubo rečeno "svjetlina slike"), pa još ispred kružni kotač unutar fotoaparata za promjenu vrijednosti izabranog parametra, a na kraju ispred njega tipku okidača.

Na tom kotačiću na vrhu određujemo u kojem "modu" ćemo raditi:

• Auto - (zeleni znak A s plusom) fotoaparat sam određuje većinu postavki i korisnik nema skoro nikakav utjecaj na proces fotografiranja i završnu fotografiju. Predlažem da odmah zaboravite na ovaj mod.
• Predefinirane scene - npr. Sport, Noćno snimanje, Djeca, Zalazak, Sunce, Rasvjeta... Tu već imamo malo više kontrole nad parametrima ali samo u u smislu da znamo što će otprilike aparat podesiti, a ne da ih možemo i podešavati. Također predlažem brzi zaborav ovog moda.
• Av (aperture) ili prioritet otvora zatvarača - za ovo se koristi i izraz blenda ili zaslon i ovo je već kategorija ručnog podešavanja gdje možemo podesiti veličinu otvora blende i on će biti takav kako ga podesimo, a dio ostalih parametara će podesiti fotoaparat.
• Tv (shutter) ili prioritet brzine zatvarača - također kategorija ručnog podešavanja gdje definiramo brzinu otvaranja zatvarača, a fotoaparat onda sam određuje dio ostalih parametara
• M (manual) - potpuno ručno podešavanje skoro svih parametara fotoaparata i njega koristim u 95% slučajeva. Av koristim 2%, a Tv 3%. Ostale modove ne koristim i samo mi smetaju na kotačiću.

Za svaku ovo osobinu sam napisao da fotoaparat određuje barem "dio ili većinu ostalih parametara". Znači da i na potpuno ručnom modu ne možete u potpunosti utjecati baš na sve parametre jer su svi nekako povezani pa ako "pritegnete" jedan parametar to može smanjiti raspon u kojem je moguće podesiti neki drugi.

"Problem" u Auto modu je što ne možemo znati kakvu fotografiju ćemo dobiti. Usudio bi se reći da ovaj mod dobro funkcionira i odrađuje stvari kad ima puno svjetla ili kad imate statične objekte. Recimo da želite fotografirati dječji rođendan i puhanje sviječica. Ako ste negdje na otvorenom kad je lijep sunčani dan, vjerojatno ćete dobiti lijepu fotografiju, dobre boje, oštru i slično. Međutim, ako je tmurno ili ste u zatvorenom gdje nema dnevnog svjetla, a djeca koju fotkate naravno ne stoje k'o kipovi, vrlo je vjerojatno da će fotografija biti mutna tj. bolje reći, ljudi će biti razmazani. Ili neće biti razmazani i biti će na prvi pogled dosta svijetla, međutim kad bi je bolje pogledali na računalu vidjeli bi da je jako zrnata tj. ima puno šuma.

Zašto? Zato jer je aparat zaključio da ima malo svjetla i da će taj manjak svjetla kompenzirati duljim vremenom otvorenosti zatvarača (mutnji objekti koji su se kretali u vrijeme okidanja) ili povećanjem ISO vrijednosti (zrnata slika puna šuma). Ako je zatvarač dulje otvoren, propustiti će više svjetla što je dobro ali će i uloviti pomak objekta i evo mutne slike. Ima još dosta stvari koje mogu biti kako niste htjeli. Uglavnom, najveći problem Auto moda je što nemate skoro nikakvu kontrolu nad time kakva će na kraju biti fotografija. Može biti super, a može biti koma, otprilike kao da bacate kockicu, pa nekad izađe 6 a nekad 1. Uglavnom, preporučam da čim prije zaboravite Auto mod.

Ovo gdje piše SCN i neke sličice kraj toga isto zaboravite, to su neke predefinirane postavke koje sam već spomenuo, tko bi pamtio kakve parametre u pozadini ima koja od njih.

Brzina zatvarača, otvor blende te ISO vrijednost su parametri koje uvijek moramo gledati u međuzavisnosti kad ih podešavamo pa ću sljedeći članak posvetiti samo njima i detaljnije ih pojasniti.

SLJEDEĆE: No.5: Ručni mod - brzina zatvarača, otvor blende, ISO vrijednost
PRETHODNO: No.3: Kako radi DSLR fotoaparat?

Read more ...

Foto serija, br.3: Kako radi DSLR fotoaparat?

Pokušati ću pojednostaviti do maksimuma sve pojmove o kojima pričam jer za dobru fotografiju nije baš nužno u detalje znati što se točno dešava unutar fotoaparata, ali svakako može pomoći kod razumijevanja kakav utjecaj ima pojedina njegova komponenta.

DSLR je kratica za "Digital single-lens reflex". To je digitalni fotoaparat bez filma, koji u sebi ima ogledalo i pentaprizmu preko kojih vidimo sliku u tražilu.

Dva glavna dijela DSLR fotoaparata su tijelo i objektiv. Objektiv je ova cijev naprijed sa staklima i ima ih dosta vrsta, a najgrublja podjela je na širokokutne i teleobjektive. Članak o objektivima je u pripremi pa ću tamo napraviti detaljniju podjelu i opise. Objektiv je odvojiv od tijela fotoaparata kako bi na tijelo mogli stavljati razne objektive ovisno o potrebi.

Tijelo fotoaparata je ovaj dio iza na koji je pričvrščen objektiv, odnosno dio koji držite u ruci i koji prislanjate uz lice. Na tijelu fotoaparata imamo dosta gumba i koječega još s čime podešavamo postavke fotoaparata.

OPTIČKO TRAŽILO (wiefinder) je onaj mali dio sa staklom sa stražnje strane fotoaparata gore na vrhu na koji prislanjate oko i kroz što gledate.

S gornje desne strane fotoaparata je OKIDAČ, tj. gumb koji pritisnete da biste okinuli fotografiju.

Ako s fotoaparata skinemo objektiv i pogledamo u "rupu" na tijelu, prvo (i jedino) ćemo vidjeti nekakvo ogledalo.



Ogledalo ne služi da fotograf popravi frizuru. Nakošeno je kako bi zraka svjetlosti koja kroz objektiv padne na njega, pod 45 stupnjeva skrenula prema gore gdje dolazi na pentaprizmu (komad stakla s 5 uglova) unutar koje se vrti tako dugo dok se ne izvrti da može krenuti prema optičkom tražilu. Da gore nema te pentaprizme nego recimo samo obično ogledalo tada bi na optičkom tražilu imali obrnutu sliku.

Iza ogledala se nalazi ZATVARAČ, a iza zatvarača SENZOR. Zatvarač je jako bitan jer veličina njegovog otvora i brzina otvaranja definira koliko svjetlosti će pasti na senzor koji je iza njega. Senzor pretvara svjetlost koja je došla do njega u sliku. Odnosno, to radi elektronika koja je unutar fotoaparata i koja iz podataka koje dobije od senzora na memorijsku karticu zapisuje elektronički dokument, tj. sliku. Zatvarač je najlakše shvatiti kao neki kružni poklopac kojem se može definirati kolika rupa će se otvoriti u sredini te kako brzo kad pritisnemo okidač. Jasno je da veća rupa i duže vrijeme otvorenosti puštaju više svjetlosti na senzor pa će slika biti svjetlija i obrnuto. Ta dva parametra utječu na još nekoliko parametara slike i o njima ćemo u nekom od sljedećih članaka.

Ukratko: svjetlost kroz objektiv i njegove leće prvo pada na koso ogledalo koje "prebacuje" sliku gore kroz optičku pentaprizmu na optičko tražilo. Kad smo zadovoljni s kadrom koji želimo snimiti, pritisnemo okidač, ogledalo se diže i više "ne smeta" svjetlosti koja tada prolazi kroz zatvarač koji se otvorio brzinom i otvorom koji smo definirali postavkama i svjetlost pada na senzor koji nekakvom čarolijom tu svjetlost pretvara u elektronički oblik koji se onda zapisuje na memorijsku karticu. U tom kratkom trenutku okidanja ne vidimo  sliku u optičkom tražilu jer je ogledalo podignuto pa ne prenosi sliku na pentaprizmu. Kad se to obavi sve se vraća u početni polažaj, ogledalo se spušta i zatvarač zatvara. Kad se ogledalo diže i otvara zatvarač, čuje se onaj predivni zvuk "škljocanja" DSLR-a.

Moderni DSLR aparati imaju opciju "Live View" kojom možete sliku umjesto kroz tražilo, vidjeti na ekranu fotoaparata. Kad izaberemo tu opciju u postavkama (obično nekakvim prekidačem na tijelu fotoaparata) tada se ogledalo diže i ostaje u tom položaju a otvara se i zatvarač i ostaje otvoren sve dok se Live View ne isključi. Tako svjetlost cijelo vrijeme pada direktno na senzor koji onda, opet nekom magijom, tu svjetlost pretvara u sliku na ekranu. Kad pritisnemo okidač tada se slika koja je na ekranu sprema na memorijsku karticu. U Live View modu ne možemo vidjeti sliku na optičkom tražilu.
Preporučam da koristite tražilo jer u tom "modu" aparat sve radi brže.  Brže fokusira te ima još neke bolje parametre koji sad neću spominjati jer izlaze iz teme članka. Ne moram spominjati i da nije estetski ugodno vidjeti nekoga da kadrira DSLR-om a da mu nije prislonjen na oko i lice :-)

SLJEDEĆE: No.4: Čemu služi koja tipka na DSLR fotoaparatu?
PRETHODNO: No.2: Što je potrebno za dobru fotografiju?

Read more ...

Foto serija: No. 2 Što je potrebno za dobru fotografiju?

Fotografija je s jedne strane jednostavan pojam a s druge strane jako kompleksan i zavisan od dosta drugih faktora. Navesti ću samo nekoliko, po meni važnijih faktora za dobru fotografiju: puno svjetla, mirna ruka, kvalitetan fotoaparat, znanje o osnovnim tehnikama kadriranja, oko za zanimljiv trenutak i predviđanje događaja!

Mirna ruka:
Nemojte nikad fotoaparat držati samo jednom rukom ili s dva prsta kako često vidim. Dobro, smijete, ali onda ne očekujte nešto posebno od fotografije. Možda se i zalomi koja dobra fotografija ali prije će biti da će fotografija imati efekt razmazanosti i protresenosti, kao da na jednoj slici imate duplu sliku od kojih je jedna sa malim pomakom. Zašto? Ako fotografirate s velikom brzinom zatvarača, npr. 1/640 i više (taj izraz ćemo pojasniti u kasnijim člancima) ovaj efekt je neznatan ili ga čak niti nema. Međutim kod malih brzina zatvarača npr. 1/10 ili niže, svjetlost će na senzor aparata dolaziti "predugo": kad pritisnete okidač svjetlost počinje ulaziti, ako nemate oslonac lako se desi da zbog disanja ili nekog drugog trzaja malo pomaknete aparat pa će na senzor doći i ta malo pomaknuta slika (a već imamo i onu prvu sliku), pa onda kad otpustite zatvarač opet može doći do pomaka a senzor cijelo to vrijeme prima svjetlosne informacije i bilježi ih u ono što zovemo fotografija, pa će tako zabilježiti i prvi i zadnji pomak i sve između toga. Što veći zoom to je veća "opasnost" od pomaka aparata: vi pomaknete aparat za pola mm, na 100m će to biti pomak od metar...
Da rezimiramo: držite aparat s dvije ruke, i još ako ste u mogućnosti naslonite se na nešto, drvo, stup, susjednog nepoznatog čovjeka :-)
Postoje i situacije kad želimo zabilježiti pomak i tako dobiti efektniju i dojmljiviju fotografiju. Npr. pogledajte zadnji kotač na donjoj slici: vidi se da je malo mutan i "razmazan" i vidi se kako leti blato iza njega što znači da je brzina zatvarača bila niža (1/200) pa je senzor zabilježio kotač u nekoliko položaja (okreta). U ovom slučaju to je željeni efekt jer smo njime dobili dinamiku slike i jasno je da je terenac bio upaljen i u nekakvom kretanju. Brzina okretanja prednjih kotača je bila sporija od brzine zatvarača tako da prednji kotač izgleda zamrznut. Da je tako i sa zadnjim kotačem nebi znali da li je terenac u akciji ili ugašen i parkiran.

Svjetlo:
Tu ne mislim na lampe, žarulje ili slične stvari. Mislim na danje sunčevo prirodno svjetlo. Što više svjetla (čitaj lijep topao sunčani dan…) to ćemo imati više fleksibilnosti u podešavanju aparata. Ako je sunčan dan tada možemo s brzinama zatvarača ići i na 1/1000 i više a da ISO vrijednost ne dižemo iznad 100 (veći ISO -> veći šum na fotografiji ->loše). Ako je mračan tmuran dan onda ili spuštamo brzinu zatvarača (pa imamo opasnost da nam se zabilježi trzanje aparata) ili ostavljamo veliku brzinu zatvarača a dižemo ISO vrijednost  (ako fotografiramo jako brze objekte).
U mraku je naravno spas flash.

Kvalitetan aparat:
Uzmite u obzir da je fotoaparat kutija koja kreira fotografiju prema parametrima koje mu zada fotograf. Pravilo je otprilike "što skuplje – to bolje", ali do određene granice. Iznad neke granice nema prevelike razlike u kvaliteti fotografije nego skuplji aparati imaju više funkcija, robusniji su, brži, vodonepropusni i slično... Ovdje svakako moramo spomenuti i objektive koji su vrlo bitan, ako ne i bitniji faktor od samog fotoaparata. DSL-R aparati u pravilu imaju fizički veći senzor na koji primaju svjetlo a veći senzor znači i manje šuma na slici. Svi članci su temeljeni na DSL-R aparatu iz kategorije napredni amater s kit objektivom pa ću sve objašnjavati na temelju toga. To je baza od koje većina počinje i kad naučite na tome onda je dalje lako znati što vam treba ili ne treba. Megapixeli u današnje vrijeme nisu baš bitan faktor jer ih svi noviji aparati imaju dovoljno (12, 18 Mp i više…)

Kadriranje:
Pazite da na fotografijama nemate odrezane dijelove ljudi, objekata i slično. Nemojte da vam sve bude u jednom dijelu fotke kao da će se slika prevrnuti na jednu stranu. I nemojte fotografirati s 2 kilometra udaljenosti jer će vam objekt koji želite snimiti biti daleko i mali u kadru, slika teško da će biti oštra i još ćete između sebe i objekta imati dosta "smetala", fizičkih prepreka, ljudi i slično. Tu nema druge nego se izboriti za sebe, nađite načina da se progurate do "epicentra", nemojte biti nasilni prema ljudima koji su ispred vas nego ih lijepo zamolite za par minuta vremena dok ne obavite svoje. Ili dođite prije svih pa "rezervirajte" svoju poziciju. Kad ste blizu događanja onda imate više izbora za kadriranje, u protivnom imate malo opcija za izbor što ćete uzeti u kadar. Ja u većini fotografija pokušavam uz glavni objekt fotografiranja, u pozadini imati nekakav detalj koji opisuje mjesto gdje je fotografija snimljena. Ali naravno, diskretno da ne odvlači pažnju. Imajte uvijek na fotografiji "glavni objekt" i nemojte okidati bez veze da imate na slici hrpu svega od čega se na kraju ne zna što ste htjeli pokazati.
Recimo, na donjoj slici je dobro da je tanjur s hranom u sredini, ali imamo nepotrebne "uljeze", nož i dio tanjura s lijeva i stalak čaše gore desno. No, ne mora objekt uvijek biti u centru jer to može biti dosadno i monotono. Postoje i pravilo trećina i zlatni rez, ali o tome kasnije.
Ovdje bi bilo dobro i da smo imali rasvjetu u visini tanjura jer bi tako izbjegli ovu crnu sjenu ispod tanjura koja je nastala kao posljedica okidanja flasha.

Oko za zanimljiv trenutak:
Kao prvo, kad fotografirate ljude pazite da budu okrenuti prema vama i fotoaparatu ili barem da im se vide lica. Nema smisla da slikate nečiju guzicu (mislim, ima, ali onda nek to bude rasan primjerak iste :-) S tim da nemojte uloviti nekog kad kopa nos ili je trepnuo, to je tak, može biti fora, ali uglavnom nije, ne želite svojom fotografijom nikoga dovesti u nezgodnu ili neugodnu situaciju. Širite pozitivu! Kad fotografirate neki događaj, ulovite bitan trenutak, recimo na dječjem rođendanu morate uloviti napuhnute obraze u trenutku puhanja svijeće, ako neko dijete padne u tortu podrazumijeva se da to morate uloviti jer je to zanimljivo. S druge strane, ako vidite da netko slučajno zapne i padne po stepenicama, to baš i nije potrebno zabilježiti jer je neugodna i loša situacija za učesnika. Ako fotkate auto utrku, trebate predvidjeti putanju i znati gdje će auto proći na 2 kotača, ili gdje će prštati blato i zemlja iza motora. U slučaju da vidite da je netko preletio preko volana u susjedovu kuruzu, morate  to zabilježiti jer je atraktivno, zanimljivo i donekle se podrazumijeva da je sastavni dio tog sporta bez obzira što će letač možda nakon toga završiti na 10 dana rehabilitacije u Stubičkim Toplicama. Jedino rješenje za to je praksa i iskustvo.

Predviđanje događaja:
Jako bitna komponenta ako fotoaparatom želite zabilježiti neki događaj. Trebate uvijek predvidjeti što će dešavati na mjestu snimanja kroz par sekundi ili minuta. Ako fotografirate natjecatelje na nekoj utrci, trebate poznavati fiziku kretanja sudionika dotičnog sporta da bi mogli zauzeti poziciju prije nego se taj pojavi na njoj. To morate znati i stoga da se ne postavite negdje gdje će u slučaju nesreće letjeti dijelovi ili cijelo vozilo! Pazite na sebe jer možete nastradati!!
Istražite lokaciju gdje ćete fotografirati, pogledajte Google Maps, potražite satnicu priredbe kako bi znali gdje trebate biti u kojem trenutku. Na licu mjesta pitajte ljude iz organizacije ili osiguranja što će se dešavati. Ako fotografirate povorke doznajte plan kretanja kako bi se mogli pozicionirati na dobru lokaciju (ne želite biti na desnom putu, a povorka će skrenuti na lijevi…).

U narednim člancima ću više o tehničkim detaljima, za sad moram spomenuti da će se sve temeljiti na DSL-R tipu fotoaparata, a sve je moguće primijeniti i na ostale tipove ali je bitno da imaju mogućnost ručnih promjena parametara.

SLJEDEĆE: No.3: Kako radi DSLR fotoaparat?
PRETHODNO: No.1 Uvod

Read more ...

Foto serija: No. 1 Uvod

Odlučio sam pokrenuti jednu seriju tekstova gdje ću pokušati pojasniti osnovne pojmove koje bi trebali znati svi koji žele od fotografije dobiti barem nešto malo više od pukog bilježenja događaja. Prvi članci će možda biti malo apstraktni i nekonkretni ali mislim da su potrebni da pojasnim koji je moj pogled na fotografiju jer sve dalje ćemo temeljiti na tome. Vjerujem da većina ljudi koju bi ovo moglo zanimati, žele dobiti "dobru" fotografiju pa je bitno da pojasnim što ja podrazumijevam pod tim.

Tehničke sam struke pa je za mene "dobro" apstraktan izraz koji može imati značenja koliko je i ljudi na planeti. Zato ću prvo pojasniti što je za mene "dobra fotografija" jer će se svi ostali članci temeljiti na tome. Fotografi imaju različite poglede na ono što bi fotografija trebala biti i na koji način bi trebala prikazivati događaje pa smatram da je bitno da se na početku zna što opisujemo. Dobra fotografija za mene podrazumijeva tehnički kvalitetno izvedenu fotografiju koja je oštra, pravilno fokusirana, nema elemenata koji odvlače pažnju, nema "odrezanih" elemenata i slično. Netko može reći, "pa to se podrazumijeva". Da, slažem se, ali netko možda želi baš da mu fotografija bude malo drugačija nestandardna pa neće baš ciljati da zadovolji te uvjete. Moj prvenstveni interes i ono čime se najviše bavim je fotografiranje društvenih i sportskih događanja. Ne volim, bolje bi bilo reći ne znam, fotografirati prirodu, pokušao sam to par puta, ali nisam uspio, vjerojatno zato jer ne vidim ništa atraktivno u tome. Možda zvuči čudno, ali cijeli život sam okružen travom, drvećem, voćkama, brežuljcima, šumom tako da sam na sve to naviknut i ne doživljavam to kao nešto posebno.

Najviše me zanima fotografiranje auto-moto događanja svih vrsta, ali prvenstveno zbog lokacije gdje živim orijentiran sam na autocross, motocross, buggycross, quadcross, mopedcross, nešto manje na rally i ostale sportove, ali ako naleti nešto drugo zanimljivo i atraktivno u blizini, evo i mene tamo!

Drugi predmet zanimanja mi je fotografiranje javnih društvenih događanja, koncerti, priredbe, manifestacije povodom raznih godišnjica i slično. Također fotografiram i privatne događaje, bilo svoje bilo od prijatelja ili rođaka, prvenstveno događanja s klincima, rođendani i slično.

Generalno mogu reći da su na većini mojih fotografija ljudi ili strojevi ili najčešće jedno i drugo. Prvenstveno želim da moja fotografija bude evidencija događanja i da se za par godina od nastanka slike iz iste može prepoznati gdje i zašto je snimljena i tko je na njoj. Ne radim, kako ih ja zovem, apstraktne bezvremenske fotografije za koju se ne može znati ni vrijeme ni mjesto nastanka. Zna mi se zalomiti neka takva fotografija i ne mogu reći da mi nije drago zbog toga, ali nije da baš ciljano radim takve fotografije.

Malo sam se raspisao jer mislim da je ovo gore bitno za razumijevanje svih sljedećih, više tehničkih, tekstova koji će slijediti nakon ovog.

Još jedna jako bitna stvar je da sve ovo što pišem ili ću pisati temeljim na amaterskoj DSL-R opremi koja dobro izgleda i služi svrsi ali ima svoja ograničenja koja je razlikuju od profi aparata. Meni je fotografija hobi, a ne glavno zanimanje i moja oprema je razine "napredna amaterska". Pretpostavljam da ako idete na profi opremu onda ipak nešto znate o fotografiji i nisu vam potrebne ove osnove. Klasa aparata o kojoj govorim su u trenutku pisanja aktualni npr.  Canon 650D/700D, Nikon D5200/D5300, s objektivima 18-55, 18-135,  F3.5-5.6. Ako ne razumijete ove brojeve, nema veze, kroz par članaka ćete se sami sebi nasmijati kad se sjetite da u trenutku čitanja ovog članka niste imali pojma što znače, a tako su jednostavni!

SLJEDEĆE: No.2 Što je potrebno za dobru fotografiju?

  

Read more ...