ponedjeljak, 28. travnja 2014.

Foto serija: No. 2 Što je potrebno za dobru fotografiju?

Fotografija je s jedne strane jednostavan pojam a s druge strane jako kompleksan i zavisan od dosta drugih faktora. Navesti ću samo nekoliko, po meni važnijih faktora za dobru fotografiju: puno svjetla, mirna ruka, kvalitetan fotoaparat, znanje o osnovnim tehnikama kadriranja, oko za zanimljiv trenutak i predviđanje događaja!

Mirna ruka:
Nemojte nikad fotoaparat držati samo jednom rukom ili s dva prsta kako često vidim. Dobro, smijete, ali onda ne očekujte nešto posebno od fotografije. Možda se i zalomi koja dobra fotografija ali prije će biti da će fotografija imati efekt razmazanosti i protresenosti, kao da na jednoj slici imate duplu sliku od kojih je jedna sa malim pomakom. Zašto? Ako fotografirate s velikom brzinom zatvarača, npr. 1/640 i više (taj izraz ćemo pojasniti u kasnijim člancima) ovaj efekt je neznatan ili ga čak niti nema. Međutim kod malih brzina zatvarača npr. 1/10 ili niže, svjetlost će na senzor aparata dolaziti "predugo": kad pritisnete okidač svjetlost počinje ulaziti, ako nemate oslonac lako se desi da zbog disanja ili nekog drugog trzaja malo pomaknete aparat pa će na senzor doći i ta malo pomaknuta slika (a već imamo i onu prvu sliku), pa onda kad otpustite zatvarač opet može doći do pomaka a senzor cijelo to vrijeme prima svjetlosne informacije i bilježi ih u ono što zovemo fotografija, pa će tako zabilježiti i prvi i zadnji pomak i sve između toga. Što veći zoom to je veća "opasnost" od pomaka aparata: vi pomaknete aparat za pola mm, na 100m će to biti pomak od metar...
Da rezimiramo: držite aparat s dvije ruke, i još ako ste u mogućnosti naslonite se na nešto, drvo, stup, susjednog nepoznatog čovjeka :-)
Postoje i situacije kad želimo zabilježiti pomak i tako dobiti efektniju i dojmljiviju fotografiju. Npr. pogledajte zadnji kotač na donjoj slici: vidi se da je malo mutan i "razmazan" i vidi se kako leti blato iza njega što znači da je brzina zatvarača bila niža (1/200) pa je senzor zabilježio kotač u nekoliko položaja (okreta). U ovom slučaju to je željeni efekt jer smo njime dobili dinamiku slike i jasno je da je terenac bio upaljen i u nekakvom kretanju. Brzina okretanja prednjih kotača je bila sporija od brzine zatvarača tako da prednji kotač izgleda zamrznut. Da je tako i sa zadnjim kotačem nebi znali da li je terenac u akciji ili ugašen i parkiran.

Svjetlo:
Tu ne mislim na lampe, žarulje ili slične stvari. Mislim na danje sunčevo prirodno svjetlo. Što više svjetla (čitaj lijep topao sunčani dan…) to ćemo imati više fleksibilnosti u podešavanju aparata. Ako je sunčan dan tada možemo s brzinama zatvarača ići i na 1/1000 i više a da ISO vrijednost ne dižemo iznad 100 (veći ISO -> veći šum na fotografiji ->loše). Ako je mračan tmuran dan onda ili spuštamo brzinu zatvarača (pa imamo opasnost da nam se zabilježi trzanje aparata) ili ostavljamo veliku brzinu zatvarača a dižemo ISO vrijednost  (ako fotografiramo jako brze objekte).
U mraku je naravno spas flash.

Kvalitetan aparat:
Uzmite u obzir da je fotoaparat kutija koja kreira fotografiju prema parametrima koje mu zada fotograf. Pravilo je otprilike "što skuplje – to bolje", ali do određene granice. Iznad neke granice nema prevelike razlike u kvaliteti fotografije nego skuplji aparati imaju više funkcija, robusniji su, brži, vodonepropusni i slično... Ovdje svakako moramo spomenuti i objektive koji su vrlo bitan, ako ne i bitniji faktor od samog fotoaparata. DSL-R aparati u pravilu imaju fizički veći senzor na koji primaju svjetlo a veći senzor znači i manje šuma na slici. Svi članci su temeljeni na DSL-R aparatu iz kategorije napredni amater s kit objektivom pa ću sve objašnjavati na temelju toga. To je baza od koje većina počinje i kad naučite na tome onda je dalje lako znati što vam treba ili ne treba. Megapixeli u današnje vrijeme nisu baš bitan faktor jer ih svi noviji aparati imaju dovoljno (12, 18 Mp i više…)

Kadriranje:
Pazite da na fotografijama nemate odrezane dijelove ljudi, objekata i slično. Nemojte da vam sve bude u jednom dijelu fotke kao da će se slika prevrnuti na jednu stranu. I nemojte fotografirati s 2 kilometra udaljenosti jer će vam objekt koji želite snimiti biti daleko i mali u kadru, slika teško da će biti oštra i još ćete između sebe i objekta imati dosta "smetala", fizičkih prepreka, ljudi i slično. Tu nema druge nego se izboriti za sebe, nađite načina da se progurate do "epicentra", nemojte biti nasilni prema ljudima koji su ispred vas nego ih lijepo zamolite za par minuta vremena dok ne obavite svoje. Ili dođite prije svih pa "rezervirajte" svoju poziciju. Kad ste blizu događanja onda imate više izbora za kadriranje, u protivnom imate malo opcija za izbor što ćete uzeti u kadar. Ja u većini fotografija pokušavam uz glavni objekt fotografiranja, u pozadini imati nekakav detalj koji opisuje mjesto gdje je fotografija snimljena. Ali naravno, diskretno da ne odvlači pažnju. Imajte uvijek na fotografiji "glavni objekt" i nemojte okidati bez veze da imate na slici hrpu svega od čega se na kraju ne zna što ste htjeli pokazati.
Recimo, na donjoj slici je dobro da je tanjur s hranom u sredini, ali imamo nepotrebne "uljeze", nož i dio tanjura s lijeva i stalak čaše gore desno. No, ne mora objekt uvijek biti u centru jer to može biti dosadno i monotono. Postoje i pravilo trećina i zlatni rez, ali o tome kasnije.
Ovdje bi bilo dobro i da smo imali rasvjetu u visini tanjura jer bi tako izbjegli ovu crnu sjenu ispod tanjura koja je nastala kao posljedica okidanja flasha.

Oko za zanimljiv trenutak:
Kao prvo, kad fotografirate ljude pazite da budu okrenuti prema vama i fotoaparatu ili barem da im se vide lica. Nema smisla da slikate nečiju guzicu (mislim, ima, ali onda nek to bude rasan primjerak iste :-) S tim da nemojte uloviti nekog kad kopa nos ili je trepnuo, to je tak, može biti fora, ali uglavnom nije, ne želite svojom fotografijom nikoga dovesti u nezgodnu ili neugodnu situaciju. Širite pozitivu! Kad fotografirate neki događaj, ulovite bitan trenutak, recimo na dječjem rođendanu morate uloviti napuhnute obraze u trenutku puhanja svijeće, ako neko dijete padne u tortu podrazumijeva se da to morate uloviti jer je to zanimljivo. S druge strane, ako vidite da netko slučajno zapne i padne po stepenicama, to baš i nije potrebno zabilježiti jer je neugodna i loša situacija za učesnika. Ako fotkate auto utrku, trebate predvidjeti putanju i znati gdje će auto proći na 2 kotača, ili gdje će prštati blato i zemlja iza motora. U slučaju da vidite da je netko preletio preko volana u susjedovu kuruzu, morate  to zabilježiti jer je atraktivno, zanimljivo i donekle se podrazumijeva da je sastavni dio tog sporta bez obzira što će letač možda nakon toga završiti na 10 dana rehabilitacije u Stubičkim Toplicama. Jedino rješenje za to je praksa i iskustvo.

Predviđanje događaja:
Jako bitna komponenta ako fotoaparatom želite zabilježiti neki događaj. Trebate uvijek predvidjeti što će dešavati na mjestu snimanja kroz par sekundi ili minuta. Ako fotografirate natjecatelje na nekoj utrci, trebate poznavati fiziku kretanja sudionika dotičnog sporta da bi mogli zauzeti poziciju prije nego se taj pojavi na njoj. To morate znati i stoga da se ne postavite negdje gdje će u slučaju nesreće letjeti dijelovi ili cijelo vozilo! Pazite na sebe jer možete nastradati!!
Istražite lokaciju gdje ćete fotografirati, pogledajte Google Maps, potražite satnicu priredbe kako bi znali gdje trebate biti u kojem trenutku. Na licu mjesta pitajte ljude iz organizacije ili osiguranja što će se dešavati. Ako fotografirate povorke doznajte plan kretanja kako bi se mogli pozicionirati na dobru lokaciju (ne želite biti na desnom putu, a povorka će skrenuti na lijevi…).
U narednim člancima ću više o tehničkim detaljima, za sad moram spomenuti da će se sve temeljiti na DSL-R tipu fotoaparata, a sve je moguće primijeniti i na ostale tipove ali je bitno da imaju mogućnost ručnih promjena parametara.

SLJEDEĆE: No.3: Kako radi DSLR fotoaparat?
PRETHODNO: No.1 Uvod


2 komentara :

Designed By