Foto serija, br.5: Ručni mod - brzina zatvarača, otvor blende, ISO vrijednost

Detaljnije ćemo se pozabaviti ručnim postavkama na fotoaparatu. Oznaka ručnih postavki je slovo "M", što je izvedeno iz prvog slova engleske riječi Manual (ručno). Unutar ručnih postavki možemo smjestiti i "poluručne" postavke: "A" (Aperture, otvor blende) i "S" (Shutter speed, brzina zatvarača) pa njih neću detaljnije zasebno objašnjavati. Različiti proizvođači fotoaparata mogu imati različita slova kao oznake tih modova. Recimo, Nikon i Olympus koje sam spominjao u prethodnim člancima imaju slova M, A, S, dok Canon ima M, Av, Tv.

Ručnim postavkama dobivamo opciju kontrole tri važna parametra: brzinu zatvarača, otvor zaslona ili blende te ISO vrijednost. Ova tri parametra su neizbježno povezana ako želite dobiti normalno osvijetljenu (eksponiranu) fotografiju, koja neće biti mutna ili razmazana te presvijetla ili pretamna. Naravno, uvijek postoji i kategorija "umjetničke" fotografije gdje namjerno koristimo "krivo" podešene parametre da bi dobili nekakav željeni efekt. Ali to nije tema ove serije, pa ću o tome možda otom-potom...

Pokušati ću što jednostavnije i plastičnije pojasniti pojmove i praktični utjecaj njihovih podešavanja na krajnju fotografiju i zato ću manje opisivati "zašto" a više ću se koncentrirati na "što". Ima na netu tekstova koji rade nauku od ovih parametara pa tako možete naći stranice i stranice proračuna s matematičkim formulama i na kraju završite na studiju matematike i fizike, a da uopće ne okinete ni jednu fotografiju.

Znači gumb na vrhu fotića okrenite na M, a u uputama fotoaparata pronađite kako podešavati brzinu zatvarača, otvor blende i ISO vrijednost.

 BRZINA ZATVARAČA 
Brzina zatvarača ima oznaku "jedan kroz nešto" a mjerna jedinica je sekunda. Npr. 1/2000, 1/1000, 1/500, 1/250, 1/125, 1/60, 1/30, 1/15, 1/8... Znači ako podesimo vrijednost 1/2000 tada će zatvarač biti otvoren 0,0005 sekundi, a kod 1/1 će biti otvoren 1 sekundu.
Što je broj "kroz jedan" veći, to je zatvarač kraće vrijeme otvoren (veća brzina zatvarača) i kraće vrijeme propušta svjetlost na senzor. Ovo ima uglavnom dva efekta na fotografiju. Kao prvo, ako imate veliku brzinu zatvarača (npr. 1/4000) u fotoaparat ulazi manje svjetla pa slika može ispasti tamnija ako nemate dovoljno osvjetljenja (zatvoreni prostor, oblačno vrijeme, sumrak...). Prednost velike brzine zatvarača je što nemate problem s "razmazanim" objektima fotografiranja jer svjetlo vrlo kratko ulazi u fotoaparat i praktično nema vremena da se uhvati pomak objekta. Velike brzine zatvarača su pogodne kad imate jako puno svjetla ili kad fotografirate objekte u pokretu. Ako nužno morate imati čim veću brzinu zatvarača, a nema baš puno svjetla, treba dići ISO vrijednost ili povećati otvor blende.

S druge strane, manjom brzinom zatvarača u fotoaparat ulazi više svjetla jer je zatvarač duže vrijeme otvoren, tj. duže vremena propušta svjetlost na senzor. Manja brzina zatvarača bi bila recimo 1/60 ili niže, ali to je jako neodređena granica, tj. niti je nema već sam ovo naveo samo kao neki primjer da malo bolje pojasnim situaciju. Već možete naslutiti da je manja brzina zatvarača pogodna za situacije s manje svjetla te za situacije gdje uopće nemamo ili imamo jako sporo pokretne objekte. Pri tome treba paziti i na mirno i nepomično držanje fotoaparata jer se malom brzinom zatvarača može uloviti i trešnja i pomak fotoaparata i za čas smo dobili mutnu sliku. Za brzine koje se približavaju 1/1 (znači 1 sekunda) i niže, bi bilo dobro koristiti stativ. Kako malom brzinom zatvarača u fotoaparat ulazi više svjetla tada smanjivanjem otvora blende i ISO vrijednosti možemo kompenzirati previše svjetla.

Brzina zatvarača je parametar koji je vezan uz tijelo fotoaparata jer je zatvarač u njemu.

 OTVOR BLENDE             
Drugi bitan parametar je otvor zaslona ili blende i označava se slovom "F". Npr. F1.4, F2.0, F2.8, F4.0, F5.6, F8.0... Često ćete naći i oznaku "f/nešto". Nisam uspio dokučiti koji je ispravan način pa ću pisati veliko F. Ovaj parametar je vezan uz objektiv jer unutar objektiva postoje listići koji ovisno o podešenoj vrijednosti otvaraju veću ili manju "rupu" za prolaz svjetlosti u fotoaparat.
Niži F broj znači da će rupa koja se otvori u objektivu biti veća pa će u fotoaparat ući više svjetla i obrnuto. Da, nije krivo napisano: veći F broj znači da je otvor blende manji. Možete zaključiti da sa većim F brojem u fotoaparat ulazi manje svjetla pa je slika tamnija ako to ne kompenzirate većom ISO vrijednošću ili manjom brzinom zatvarača. Vrijedi i obrnuto, ako je otvor blende veći (manji F broj) u fotoaparat ulazi više svjetla.

Podešavanje otvora blende prvenstveno koristimo kod podešavanja dubine polja, odnosno, laički rečeno, za podešavanje zamućenosti pozadine.
Ako želite da vam svi objekti na slici budu jednako oštri onda je bolje raditi s višim F brojem. To može biti važno kad slikate npr. red ljudi s boka a želite da nitko ne ispadne zamućen i tada je dobro da je F barem 5.6 ili viši.
Niži F broj će nam dati zamućeniju pozadinu pa je bolji za korištenje kad želimo nekog ili nešto izdvojiti iz mase i naglasiti na slici.

 ISO                                      
Treći bitan parametar je ISO. Najjednostavnije rečeno, on određuje svjetlinu slike i funkcionalnost je tijela fotoaparata (kvaliteta senzora). U fotoaparatima koji spadaju negdje u srednju klasu mu je raspon od 100 (200) pa do 12800 (može i niže 6400 ili više npr. 25600). S ISO vrijednošću je stvar prilično jednostavna: veći podešeni ISO znači da će slika biti svjetlija, a niži podešeni ISO znači da će slika biti tamnija. Znači da ćemo veći ISO koristiti u uvjetima slabog osvjetljenja, u sumrak, u zatvorenim prostorima, a niži ISO kad imamo puno svjetla. Međutim, nije sve tako sjajno...ISO je parametar koji pri većim vrijednostima u dosta velikoj mjeri utječe na kvalitetu fotografije. Da ne idem u detalje i tehničke razloge, trebate znati da s većom ISO vrijednošću na fotografiju dolazi i puno više šuma tj. fotografija izgleda zrnata i čini se kao da je snimljena mobitelom. Znači da nam je uvijek cilj imati što niži ISO. Teško je definirati granicu do koje je ISO vrijednost upotrebljiva. U klasi amaterskih DSLR fotoaparata ja bi rekao da je prihvatljivo i skoro neuočljivo do 1600. 3200 je tako-tako, a 6400 i više je opcija samo ako nemate nikakvog drugog izbora.

U sljedećem članku ću u na konkretnim primjerima pokazati kakav efekt na krajnju fotografiju ima promjena nekog od gore spomenutih parametara.


PRETHODNO: No.4: Čemu služi koja tipka na DSLR fotoaparatu?

Read more ...

Foto serija, br.4: Čemu služi koja tipka na DSLR fotoaparatu?

Još malo o tehnikalijama na DSLR-u. U prvom susretu s imalo naprednijim fotoaparatom, vjerojatno će vam prvo u oči upasti priličan broj tipki i oznaka. Nemojte se uplašiti jer ćete vidjeti da to ipak nije tako veliki bauk kako se može činiti na prvi pogled.

Detaljan opis funkcije svake tipke možete pronaći u uputama fotoaparata, ali vrlo vjerojatno većina nas želi čim prije isprobati i upogoniti "novu igračku". Bitno je za početak pronaći gdje se na vašem fotoaparatu nalaze tipke za nekoliko funkcija koje ću spomenuti, a ja ću ih pokušati skraćeno i životnije opisati te se koncentrirati samo na ono za što vjerujem da ćete koristiti u 90% slučajeva. Neke tipke ni ja ne koristim i nisam baš siguran čemu služe. Mislim, znam čemu služe ali jednostavno se nisam sreo s potrebom da ih često koristim, a nisam ni primjetio da mi to stvara neke probleme. Odlikaši koji žele znati više neka ipak pročitaju cijele upute nakon ovog teksta.

Svaki proizvođač radi nekakav svoj raspored tipki. U ovom članku možete vidjeti izgled Olympus E-620, Nikon D5200 i Canon 700D.

Recimo, ako pogledamo Canon EOS 700D odozgora, na desnoj strani imamo kotačić uz koji je polugica s kojom uključujemo fotoaparat (ON), isključujemo (OFF) ili ga prebacujemo u opciju snimanja videa (ova mala sličica kamerice na stalku). Ispred tog kotačića imamo tipku za ISO vrijednost (u grubo rečeno "svjetlina slike"), pa još ispred kružni kotač unutar fotoaparata za promjenu vrijednosti izabranog parametra, a na kraju ispred njega tipku okidača.

Na tom kotačiću na vrhu određujemo u kojem "modu" ćemo raditi:

• Auto - (zeleni znak A s plusom) fotoaparat sam određuje većinu postavki i korisnik nema skoro nikakav utjecaj na proces fotografiranja i završnu fotografiju. Predlažem da odmah zaboravite na ovaj mod.
• Predefinirane scene - npr. Sport, Noćno snimanje, Djeca, Zalazak, Sunce, Rasvjeta... Tu već imamo malo više kontrole nad parametrima ali samo u u smislu da znamo što će otprilike aparat podesiti, a ne da ih možemo i podešavati. Također predlažem brzi zaborav ovog moda.
• Av (aperture) ili prioritet otvora zatvarača - za ovo se koristi i izraz blenda ili zaslon i ovo je već kategorija ručnog podešavanja gdje možemo podesiti veličinu otvora blende i on će biti takav kako ga podesimo, a dio ostalih parametara će podesiti fotoaparat.
• Tv (shutter) ili prioritet brzine zatvarača - također kategorija ručnog podešavanja gdje definiramo brzinu otvaranja zatvarača, a fotoaparat onda sam određuje dio ostalih parametara
• M (manual) - potpuno ručno podešavanje skoro svih parametara fotoaparata i njega koristim u 95% slučajeva. Av koristim 2%, a Tv 3%. Ostale modove ne koristim i samo mi smetaju na kotačiću.

Za svaku ovo osobinu sam napisao da fotoaparat određuje barem "dio ili većinu ostalih parametara". Znači da i na potpuno ručnom modu ne možete u potpunosti utjecati baš na sve parametre jer su svi nekako povezani pa ako "pritegnete" jedan parametar to može smanjiti raspon u kojem je moguće podesiti neki drugi.

"Problem" u Auto modu je što ne možemo znati kakvu fotografiju ćemo dobiti. Usudio bi se reći da ovaj mod dobro funkcionira i odrađuje stvari kad ima puno svjetla ili kad imate statične objekte. Recimo da želite fotografirati dječji rođendan i puhanje sviječica. Ako ste negdje na otvorenom kad je lijep sunčani dan, vjerojatno ćete dobiti lijepu fotografiju, dobre boje, oštru i slično. Međutim, ako je tmurno ili ste u zatvorenom gdje nema dnevnog svjetla, a djeca koju fotkate naravno ne stoje k'o kipovi, vrlo je vjerojatno da će fotografija biti mutna tj. bolje reći, ljudi će biti razmazani. Ili neće biti razmazani i biti će na prvi pogled dosta svijetla, međutim kad bi je bolje pogledali na računalu vidjeli bi da je jako zrnata tj. ima puno šuma.

Zašto? Zato jer je aparat zaključio da ima malo svjetla i da će taj manjak svjetla kompenzirati duljim vremenom otvorenosti zatvarača (mutnji objekti koji su se kretali u vrijeme okidanja) ili povećanjem ISO vrijednosti (zrnata slika puna šuma). Ako je zatvarač dulje otvoren, propustiti će više svjetla što je dobro ali će i uloviti pomak objekta i evo mutne slike. Ima još dosta stvari koje mogu biti kako niste htjeli. Uglavnom, najveći problem Auto moda je što nemate skoro nikakvu kontrolu nad time kakva će na kraju biti fotografija. Može biti super, a može biti koma, otprilike kao da bacate kockicu, pa nekad izađe 6 a nekad 1. Uglavnom, preporučam da čim prije zaboravite Auto mod.

Ovo gdje piše SCN i neke sličice kraj toga isto zaboravite, to su neke predefinirane postavke koje sam već spomenuo, tko bi pamtio kakve parametre u pozadini ima koja od njih.

Brzina zatvarača, otvor blende te ISO vrijednost su parametri koje uvijek moramo gledati u međuzavisnosti kad ih podešavamo pa ću sljedeći članak posvetiti samo njima i detaljnije ih pojasniti.

SLJEDEĆE: No.5: Ručni mod - brzina zatvarača, otvor blende, ISO vrijednost
PRETHODNO: No.3: Kako radi DSLR fotoaparat?

Read more ...

Foto serija, br.3: Kako radi DSLR fotoaparat?

Pokušati ću pojednostaviti do maksimuma sve pojmove o kojima pričam jer za dobru fotografiju nije baš nužno u detalje znati što se točno dešava unutar fotoaparata, ali svakako može pomoći kod razumijevanja kakav utjecaj ima pojedina njegova komponenta.

DSLR je kratica za "Digital single-lens reflex". To je digitalni fotoaparat bez filma, koji u sebi ima ogledalo i pentaprizmu preko kojih vidimo sliku u tražilu.

Dva glavna dijela DSLR fotoaparata su tijelo i objektiv. Objektiv je ova cijev naprijed sa staklima i ima ih dosta vrsta, a najgrublja podjela je na širokokutne i teleobjektive. Članak o objektivima je u pripremi pa ću tamo napraviti detaljniju podjelu i opise. Objektiv je odvojiv od tijela fotoaparata kako bi na tijelo mogli stavljati razne objektive ovisno o potrebi.

Tijelo fotoaparata je ovaj dio iza na koji je pričvrščen objektiv, odnosno dio koji držite u ruci i koji prislanjate uz lice. Na tijelu fotoaparata imamo dosta gumba i koječega još s čime podešavamo postavke fotoaparata.

OPTIČKO TRAŽILO (wiefinder) je onaj mali dio sa staklom sa stražnje strane fotoaparata gore na vrhu na koji prislanjate oko i kroz što gledate.

S gornje desne strane fotoaparata je OKIDAČ, tj. gumb koji pritisnete da biste okinuli fotografiju.

Ako s fotoaparata skinemo objektiv i pogledamo u "rupu" na tijelu, prvo (i jedino) ćemo vidjeti nekakvo ogledalo.



Ogledalo ne služi da fotograf popravi frizuru. Nakošeno je kako bi zraka svjetlosti koja kroz objektiv padne na njega, pod 45 stupnjeva skrenula prema gore gdje dolazi na pentaprizmu (komad stakla s 5 uglova) unutar koje se vrti tako dugo dok se ne izvrti da može krenuti prema optičkom tražilu. Da gore nema te pentaprizme nego recimo samo obično ogledalo tada bi na optičkom tražilu imali obrnutu sliku.

Iza ogledala se nalazi ZATVARAČ, a iza zatvarača SENZOR. Zatvarač je jako bitan jer veličina njegovog otvora i brzina otvaranja definira koliko svjetlosti će pasti na senzor koji je iza njega. Senzor pretvara svjetlost koja je došla do njega u sliku. Odnosno, to radi elektronika koja je unutar fotoaparata i koja iz podataka koje dobije od senzora na memorijsku karticu zapisuje elektronički dokument, tj. sliku. Zatvarač je najlakše shvatiti kao neki kružni poklopac kojem se može definirati kolika rupa će se otvoriti u sredini te kako brzo kad pritisnemo okidač. Jasno je da veća rupa i duže vrijeme otvorenosti puštaju više svjetlosti na senzor pa će slika biti svjetlija i obrnuto. Ta dva parametra utječu na još nekoliko parametara slike i o njima ćemo u nekom od sljedećih članaka.

Ukratko: svjetlost kroz objektiv i njegove leće prvo pada na koso ogledalo koje "prebacuje" sliku gore kroz optičku pentaprizmu na optičko tražilo. Kad smo zadovoljni s kadrom koji želimo snimiti, pritisnemo okidač, ogledalo se diže i više "ne smeta" svjetlosti koja tada prolazi kroz zatvarač koji se otvorio brzinom i otvorom koji smo definirali postavkama i svjetlost pada na senzor koji nekakvom čarolijom tu svjetlost pretvara u elektronički oblik koji se onda zapisuje na memorijsku karticu. U tom kratkom trenutku okidanja ne vidimo  sliku u optičkom tražilu jer je ogledalo podignuto pa ne prenosi sliku na pentaprizmu. Kad se to obavi sve se vraća u početni polažaj, ogledalo se spušta i zatvarač zatvara. Kad se ogledalo diže i otvara zatvarač, čuje se onaj predivni zvuk "škljocanja" DSLR-a.

Moderni DSLR aparati imaju opciju "Live View" kojom možete sliku umjesto kroz tražilo, vidjeti na ekranu fotoaparata. Kad izaberemo tu opciju u postavkama (obično nekakvim prekidačem na tijelu fotoaparata) tada se ogledalo diže i ostaje u tom položaju a otvara se i zatvarač i ostaje otvoren sve dok se Live View ne isključi. Tako svjetlost cijelo vrijeme pada direktno na senzor koji onda, opet nekom magijom, tu svjetlost pretvara u sliku na ekranu. Kad pritisnemo okidač tada se slika koja je na ekranu sprema na memorijsku karticu. U Live View modu ne možemo vidjeti sliku na optičkom tražilu.
Preporučam da koristite tražilo jer u tom "modu" aparat sve radi brže.  Brže fokusira te ima još neke bolje parametre koji sad neću spominjati jer izlaze iz teme članka. Ne moram spominjati i da nije estetski ugodno vidjeti nekoga da kadrira DSLR-om a da mu nije prislonjen na oko i lice :-)

SLJEDEĆE: No.4: Čemu služi koja tipka na DSLR fotoaparatu?
PRETHODNO: No.2: Što je potrebno za dobru fotografiju?

Read more ...