Red Bull Air Race Rovinj 2014 - pogled jednog pješaka

13.4.2014 sam bio na obiteljskom izletu u Rovinju, na "Red Bull Air Race". I što mi je ostalo u sjećanju? Pa najviše kilometri pješačenja i totalna katastrofa od regulacije prometa.

Da krenemo ispočetka, još kad sam vidio najavu događaja prije 2-3 mjeseca rekoh sebi da bi to mogao pogledati. Nisam neki pretjerani fan zrakoplovstva ali ovo mi se činilo kao zanimljiv cjelokupni zaokruženi event. Kako sam vodio i klince činilo mi se da bi bilo bolje ići u nedjelju kad će biti kraći program da im ne bude naporno cijeli dan.

Odlučio sam se za zonu C najviše zbog niže cijene (100kn) ali i pretpostavke da djeca neće imati mira sjediti na sjedećim mjestima u zoni A (250kn) i B. VIP i ostale zone zbog cijene nisam uzeo u razmatranje.

I sad krećemo... Krenuo sam autom od kuće u 9.00 računajući da bih do 12:30 mogao biti u Rovinju. Uff, koja kriva procjena! Sve je išlo u redu do Kanfanara gdje sam čekao cca 30 min da izađem preko naplatnih kučica. Kad sam ih napokon prošao, vozio sam nekih 200-300m kad je počelo stani-kreni-stojiiiiiiii, mic po mic. Da bi nas prolaskom ispod ceste za Pulu nasred ceste prema Rovinju (Rovinjskom selu) dočekala policija i potjerala nas desno gore prema toj cesti za Pulu.

Tu smo još kako tako išli uz povremene zastoje do skretanja desno kroz Bale i natrag gore prema Rovinju. E tu je počelo pravo stani-stoj-stoj-stoj pa kreni 5m pa stani i stoj... Nemam pojma koliko, valjda sat vremena od Bala do raskršća za Veštar gdje opet policija ne pušta dalje i tjera nas lijevo prema kampu Veštar. Naravno, nisam računao da ćemo stati tako daleko od Rovinja pa se nisam niti pripremao s kartom prije toga tako da sam stao s autom na prvo slobodno mjesto da bi skužio da treba pješačiti još valjda kilometar do okretišta gdje je vozio autobus prema Rovinju.

Pa sam onda vidio da od tu ima još sigurno 6-7 km do Rovinja. Što ne bi bio problem da je bilo autobusa u dovoljnoj količini i da nije došao jedan autobus u 20 min na 500 ljudi! I onda je došao neki "pametni" vozač koji je pametovao o jebenom ulasku u autobus koji nam je svima još digao tlak. Naravno da su se svi gurali jer smo vidjeli da je upitno kad će doći sljedeći autobus i hoće li uopće doći. Katastrofa! U tom čekanju autobusa ja sam se čak uspio vratiti do auta i preparkirati ga kraj okretišta a da u međuvremenu nije došao ni jedan autobus! Nekako smo se konačno uspjeli ugurati u jednog i krenuti. I onda smo vidjeli da policija sad opet pušta aute u grad tamo gdje su nas maknuli s te ceste!? Pa se cesta prema gradu zapunila tako da smo opet zapeli par puta po par minuta u gužvi. Izgubio sam pojam o vremenu, rekoh samo nas nekamo odvezi u grad i pusti van.

Tako da sam nastup "Krila Oluje" gledao kroz prozor autobusa.

I tako smo završili u Rovinju gore kilometar iznad autobusne stanice pa ajde pješke prema moru. A kad sam došao dolje i vidio da je zona C skroz tamo dolje još 20 min pješačenja od centra već mi je sve polako prisjelo (klinci su malo išli s nama, malo smo ih nosili). I onda od te zone C na kraju Bogu iza nogu nisu ulaz mogli smjestiti barem malo prema centru već i njega skroz dolje na zadnjoj strani zadnjeg nečega...

Natrag još gore, opet pješačenje do stanice gdje je opet bilo milijun ljudi i jedan autobus. U međuvremenu sam navigacijom provjerio gdje smo i vidio da nema šanse ni da pješice dođemo do auta jer je predaleko od Rovinja. Guranje u prvi autobus nije uspjelo, drugi je došao opet onaj kreten pametnjaković od vozača koji je napunio samo sjedeća mjesta i ostavio sve ostale. Zaključili smo da je razdvajanje jedina opcija jer s djecom ne bi ovako ušli nikad, prije bi ih netko zdrobio. Odlučili smo da ću se ja ugurati na prvi autobus koji dođe pa makar išao u onaj drugi kamp Pulari a od tamo pješice, pa ću nekako do auta pa natrag u Rovinj po familiju. I tako sam se nekako uspio ugurati za Veštar, sam. Pa opet gužva i valjda smo došli tamo za pola sata. Usput sam po cesti usred ničega vidio ljude koji su pješice krenuli prema kampu. U autobusu je neka obitelj shvatila da im se u naguravanju strgala i pala torbica s ključevima od auta...

Onda sam se autom i navigacijom preko nekog poljskog prašnjavog puta uspio nekako probiti natrag prema Rovinju. Ukrcali smo se i opet istim tim putem natrag. Nekako smo uz još par zastoja stigli do Bala, a onda ajde srećom bez zastoja krenuli prema Kanfanaru i Rijeci. Ali da tu ne bi bio kraj, neću više ići u detalje, 3-4 km pred Učkom opet, pogodite što? Zastoj...
Šteta, sve ovo mi je dosta pokvarilo cijeli događaj, ali hajde, barem ću imati priču za sljedećih 5 godina, da izvučemo bar neku pozitivu.

O samom događaju te foto i videu neki drugi put...
Fotografije možete vidjeti na linku:
Photo: Red Bull Air Race Rovinj, 13.4.2014