Detaljnije ćemo se pozabaviti ručnim postavkama na fotoaparatu. Oznaka ručnih postavki je slovo "M", što je izvedeno iz prvog slova engleske riječi Manual (ručno). Unutar ručnih postavki možemo smjestiti i "poluručne" postavke: "A" (Aperture, otvor blende) i "S" (Shutter speed, brzina zatvarača) pa njih neću detaljnije zasebno objašnjavati. Različiti proizvođači fotoaparata mogu imati različita slova kao oznake tih modova. Recimo, Nikon i Olympus koje sam spominjao u prethodnim člancima imaju slova M, A, S, dok Canon ima M, Av, Tv.
Pokušati ću što jednostavnije i plastičnije pojasniti pojmove i praktični utjecaj njihovih podešavanja na krajnju fotografiju i zato ću manje opisivati "zašto" a više ću se koncentrirati na "što". Ima na netu tekstova koji rade nauku od ovih parametara pa tako možete naći stranice i stranice proračuna s matematičkim formulama i na kraju završite na studiju matematike i fizike, a da uopće ne okinete ni jednu fotografiju.
Znači gumb na vrhu fotića okrenite na M, a u uputama fotoaparata pronađite kako podešavati brzinu zatvarača, otvor blende i ISO vrijednost.
BRZINA ZATVARAČA
Brzina zatvarača ima oznaku "jedan kroz nešto" a mjerna jedinica je sekunda. Npr. 1/2000, 1/1000, 1/500, 1/250, 1/125, 1/60, 1/30, 1/15, 1/8... Znači ako podesimo vrijednost 1/2000 tada će zatvarač biti otvoren 0,0005 sekundi, a kod 1/1 će biti otvoren 1 sekundu.
Što je broj "kroz jedan" veći, to je zatvarač kraće vrijeme otvoren (veća brzina zatvarača) i kraće vrijeme propušta svjetlost na senzor. Ovo ima uglavnom dva efekta na fotografiju. Kao prvo, ako imate veliku brzinu zatvarača (npr. 1/4000) u fotoaparat ulazi manje svjetla pa slika može ispasti tamnija ako nemate dovoljno osvjetljenja (zatvoreni prostor, oblačno vrijeme, sumrak...). Prednost velike brzine zatvarača je što nemate problem s "razmazanim" objektima fotografiranja jer svjetlo vrlo kratko ulazi u fotoaparat i praktično nema vremena da se uhvati pomak objekta. Velike brzine zatvarača su pogodne kad imate jako puno svjetla ili kad fotografirate objekte u pokretu. Ako nužno morate imati čim veću brzinu zatvarača, a nema baš puno svjetla, treba dići ISO vrijednost ili povećati otvor blende.
S druge strane, manjom brzinom zatvarača u fotoaparat ulazi više svjetla jer je zatvarač duže vrijeme otvoren, tj. duže vremena propušta svjetlost na senzor. Manja brzina zatvarača bi bila recimo 1/60 ili niže, ali to je jako neodređena granica, tj. niti je nema već sam ovo naveo samo kao neki primjer da malo bolje pojasnim situaciju. Već možete naslutiti da je manja brzina zatvarača pogodna za situacije s manje svjetla te za situacije gdje uopće nemamo ili imamo jako sporo pokretne objekte. Pri tome treba paziti i na mirno i nepomično držanje fotoaparata jer se malom brzinom zatvarača može uloviti i trešnja i pomak fotoaparata i za čas smo dobili mutnu sliku. Za brzine koje se približavaju 1/1 (znači 1 sekunda) i niže, bi bilo dobro koristiti stativ. Kako malom brzinom zatvarača u fotoaparat ulazi više svjetla tada smanjivanjem otvora blende i ISO vrijednosti možemo kompenzirati previše svjetla.
Brzina zatvarača je parametar koji je vezan uz tijelo fotoaparata jer je zatvarač u njemu.
OTVOR BLENDE
Drugi bitan parametar je otvor zaslona ili blende i označava se slovom "F". Npr. F1.4, F2.0, F2.8, F4.0, F5.6, F8.0... Često ćete naći i oznaku "f/nešto". Nisam uspio dokučiti koji je ispravan način pa ću pisati veliko F. Ovaj parametar je vezan uz objektiv jer unutar objektiva postoje listići koji ovisno o podešenoj vrijednosti otvaraju veću ili manju "rupu" za prolaz svjetlosti u fotoaparat.
Niži F broj znači da će rupa koja se otvori u objektivu biti veća pa će u fotoaparat ući više svjetla i obrnuto. Da, nije krivo napisano: veći F broj znači da je otvor blende manji. Možete zaključiti da sa većim F brojem u fotoaparat ulazi manje svjetla pa je slika tamnija ako to ne kompenzirate većom ISO vrijednošću ili manjom brzinom zatvarača. Vrijedi i obrnuto, ako je otvor blende veći (manji F broj) u fotoaparat ulazi više svjetla.
Podešavanje otvora blende prvenstveno koristimo kod podešavanja dubine polja, odnosno, laički rečeno, za podešavanje zamućenosti pozadine.
Ako želite da vam svi objekti na slici budu jednako oštri onda je bolje raditi s višim F brojem. To može biti važno kad slikate npr. red ljudi s boka a želite da nitko ne ispadne zamućen i tada je dobro da je F barem 5.6 ili viši.
Niži F broj će nam dati zamućeniju pozadinu pa je bolji za korištenje kad želimo nekog ili nešto izdvojiti iz mase i naglasiti na slici.
ISO
Treći bitan parametar je ISO. Najjednostavnije rečeno, on određuje svjetlinu slike i funkcionalnost je tijela fotoaparata (kvaliteta senzora). U fotoaparatima koji spadaju negdje u srednju klasu mu je raspon od 100 (200) pa do 12800 (može i niže 6400 ili više npr. 25600). S ISO vrijednošću je stvar prilično jednostavna: veći podešeni ISO znači da će slika biti svjetlija, a niži podešeni ISO znači da će slika biti tamnija. Znači da ćemo veći ISO koristiti u uvjetima slabog osvjetljenja, u sumrak, u zatvorenim prostorima, a niži ISO kad imamo puno svjetla. Međutim, nije sve tako sjajno...ISO je parametar koji pri većim vrijednostima u dosta velikoj mjeri utječe na kvalitetu fotografije. Da ne idem u detalje i tehničke razloge, trebate znati da s većom ISO vrijednošću na fotografiju dolazi i puno više šuma tj. fotografija izgleda zrnata i čini se kao da je snimljena mobitelom. Znači da nam je uvijek cilj imati što niži ISO. Teško je definirati granicu do koje je ISO vrijednost upotrebljiva. U klasi amaterskih DSLR fotoaparata ja bi rekao da je prihvatljivo i skoro neuočljivo do 1600. 3200 je tako-tako, a 6400 i više je opcija samo ako nemate nikakvog drugog izbora.
U sljedećem članku ću u na konkretnim primjerima pokazati kakav efekt na krajnju fotografiju ima promjena nekog od gore spomenutih parametara.
PRETHODNO: No.4: Čemu služi koja tipka na DSLR fotoaparatu?
